This site is certified 33% EVIL by the Gematriculator This site is certified 67% GOOD by the Gematriculator Free Web Counter
Free Hit Counter

Diverzije zdravog razuma i ostale slučajne misli

subota, 25.11.2006.

Jebem ti bloga!

Oštrokurčići moji!

Zdravo!

Znam znam, neki se možda pitaju kako to da me nema ovako dugo. Jesam li poginuo? Pa nisam, jeboga! Jesam li završio u alkoholnoj komi? Pa nisam, jeboga! Jel mi glava eksplodirala jerbo gledam novi Big Brother? Pa nije, jebo ga ti!

Nego šta je bilo?

Pa što te boli kurčina, brate!

Zašto se vraćam? Pa eto, fale mi prijetnje smrću od armade! I od Dr. sc. Mile Čobana! I od intelektualno nadahnutih koljača!

Zapravo, jednostavno neko vrijeme sam morao misliti o nekim drugim stvarima, poput studiranja, recimo, ali sada kada je i to pošlo u debelu svinjsku kurčinu (ma nije, nego kriza 4. godine. Svi vi koji ste ikada išli na faks znaju da ti na 4. godini život uglavnom dopizdi) mislio sam vam opet malo prodavati toplu vodu!

JEEEEEE!

Ali neću danas pošto imam obaveza (čitaj: dežurno jebanje u mozak), ali hoću uskoro!

Teme koje ću obraditi:

- Glavić Glavaš! Ja ga podržavam u njegovom štrajku glađu, i podržavat ću ga i u štrajku disanjem ako je potrebno! Samo umri!
- Ona nova pederska knjiga! Pročita sam ju! Krv mi iz nosa curi! Jiha!
- Kako studente u Zagrebu treba pobiti!
- Kako prestati pušiti nastvak 561.!

Javim se sutra. Ili možda ne.

Later...
- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.02.2006.

Winnetou

O Zvjezdanima ću nastaviti neki drugi dan, tako da vam je patnja zbog mojih geekovskih izmišljotina odgođena. Hura.

Pišem ti ja seminar neki dan, i u pozadini tutnji Sanjin idiotski talk show. Tema: Droga na estradi.

Sada, inače me boli racku tko se i kako fiksa, ali ovo me posebno zaintrigiralo, kako su pozvali u emisiju onu misicu koja se kokala Praxitenima. Ne kužim u čemu je fora.

Svi znaju da je koka gorivo i pogon estrade. Svi znaju. Ali kada se doznaje u javnost, onda su svi zgroženi i obavezno izmole pet krunica za Junkiea Đžankerića koji, eto, pogođen teškim životnim mukama bio prisiljen pobjeći u svijet ljubičastih boja i gitarističkih solaža Jimmia Hendrixa.

Ne znam u čemu je fora s tim drogamin'. Probao sam travu jednom davno iz čiste znatiželje, ali moram priznati da mi je bilo fakin' grozno. Smijao sam se sam sebi u ogledalo znajući da jednostavno ništa nije smijšno. Sjećam se tog trenutka. Baš sam si rekao: "Pa ti si budalet'na". Onda sljedećih tri dana nisam mogao doći sebi i rigao sam kao da sam gledao Gorana Milića kako se tušira. Ili pomirisao pazuh Anto Đapića. Od tada se klonim svega što me natjera ga gubim kontrolu.

Ali shvaćam zašto bi se nekome svidjelo. I stvarno ne vidim što je za osudu. Napravio sam puno gorih stvari u životu od toga, a te gore stvari se odnose na to kako tretiram druge ljude, a to mi je puno bitnije. Toga mi je žao, ovoga nije. Ako netko traži bijeg, zašto bi ih osuđivali?

Da meni za vratom diše idiotska masa koja prati i kritizira sve što kažem i sve što napravim, i ja bi se htio urokati dan i noć. I to neveliko.

Vidiš, to je to.

Svi se ponašaju prema estradnjacima kao da su kolektivno vlasništvo poput tvornice brukava "Lola Ribar". Sjećate se onog sranja sa Severinom? Mislim da sam jedina osoba koja nije gledala tu snimku, ne zato što me nije zanimalo, mene itakako svaki dobar pornić interesuje, nego zato što je zadiranje u intimu druge osobe, bez obzira koliko ta osoba stupidna bila. Pa bila i toliko stupidna da napravila kućni pornić koji je netko mogao slobodno ukrasti.

I onda, osude. Kurva, drolja, komunistkinja itd.

Kao da se nitko nikad nije jebao, ljudi moji!

Kako je krasno smijati se tuđoj sramoti.

________________________________________________

Eto, osudili ga. Kada već ne može zbog pustih krađa i malverzacija, pravosuđe slobodno kažnjava ljude koji ubijaju i zlostavljaju životinje.

Dakako, mislim da je to sjajna stvar.

Lik je, negdje iz like ili zagorja koliko mi je poznato, izmasakrirao svoju kuju prvo šakama, a kada je pobjegla, dokrajčio ju je sjekirom. Dok mu je sve to gledala unučica. Evo njegovih riječi na ročištu: "Inače volim pse, ali moja kuje nije niš' valjala". Pod "nije niš' valjala" podrazumijevamo to da je bila iznimno draga prema prolaznicima, i cvilila dok je bila vezana lancem.

Koji jebeni pas ne cvili kada ga vežeš lancem?

Evo argument za kontrolu prokreacije!

Najjači su mi oni: "A što je s onima, ovima koji su ne nekažnjeno izvukli za ono, ovo ili za pičku mile materine". E, pa, poanta je u ovome: kao prvo, stvar je čiste humanosti. Kao drugo, osobno vjerujem da svaka osoba koja je sposobna učiniti ovo životinji, je jednako sposobna učiniti isto čovjeku.

Pa se karaj.

______________________________________

Jebote, gledam neki dan na BBC-u Najslabiju Kariku. Ako ste mislili da je Danijela Trbović okrutna, onda je ova engleska baba psihotična. Što im radi, jebote.

Ali nije poanta u tome.

Gledao sam Hribarov film. Mislim, film je iznadprosječno dobar. Međutim, ne kužim zašto su se svi kritičari njemu objesili za jaja govoreći kako je spas hrvatske kinomatografije. Može biti, ali neće biti. Zašto, pitate pilići moji?

Hrvatska je u zadnjih godinu dana napravila nekoliko sjajnih filmova. Nabrajam: Fine Mrtve Djevojke, Tu, Volim te, Ta Divna Splitska Noć, Svjedoci itd. Ali ljudi moji, iakko sam sve ove filmove pogledao, neke i po nekoliko puta, ništa me neće natjerati da idem u kino gledati film o lezbijkama koji budu ubijane od skinheadsa i babe koja im unajmljuje derutni stan, niti ću gledati film u yuppieu zaraženog sidom koji gazi sve svoje emotivne odnose s drugim ljudima, niti film o krugu narkomanije u Splitu u kojemu se jedna cura sprema pojebati s neuvjerljivim glumcem i propalim rapperom Cooliom zato što će joj dati fiks.

Zašto? Zato što je kino meni, a vjerujem i mnogim ljudima institucija zabave. Uvijek ću ići u kino pogledati ili dobru komediju ili neki jebeno glupi američki film za vrijeme kojeg ćemo ja i frenovi bacati sarkastične komentare, umirajući od smijeha, na zgražanje ostatka publike.

Večina filmove koje prave hrvati ne mogu biti komercijalni s obzirom na tematiku koju obrađuju. Isti takvi filmovi nisu popularni ni u zapadu. Stvar je u tome da komercijalni fimovli stvaraju naviku "iđenja" u kino, dok se ostali filovi kače kao vagoni za te filmove jednostavno zbog navike izlaska u kino. Jako jednostavno.

Ali ne možeš probiti tržište filmovima o disleksičnoj prostitutki paraplegičarki koja proživljava emotivnu prekretncu otrivši da joj je brat otac a majka pobjednica natjecanja za najglupljeg psa u Bangladešu.

Moraš ciljati nisko.

Tortura se uskoro nastavlja.

Later...
- 14:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 25.01.2006.

Jebem ja, tvoja oka dva, garavaaaaaa......

Uh, jebote.

Surfam ti ja i surfam.

The End.

Ma, ne, uvijek se nešto baš zanimljivo i ne tako ugodno dogodi baš meni.

Čitam nešto za faks na wikipediji (koji iskreno preporučam), i pitam se, "Da li onda imaju i članak o Turbo Injection Folku?" Pa, znate, nisam pretjerano pametan, i često radim sranja koja kasno i požalim.

Zato utipkam turbo folk u search.

Sada čitam ja: nastao radaradarada, postoji u radaradarada, malo dalje surfam i naiđem na zanimljivi link. Odlučim ga kliknuti. Bože, glup sam.

Nađem se na sajt momka imenom Baja Mali Knindža. Zašto Mali Kninđa? Pa vidiš, neupučeno blago moje, on ti je iz Knina. Sada, kninđe su bili članovi postrojbi koji su činili štrašna nedjela. Mali? Pa, zato što je na početku rata imao 13 godina.

Kako je cijeli sajt na ćirilici, a to je kao da pred mnom staviš, pa, ruski, nekako dođem do video sekcije i downloadam par spotva. Sada, repetoar našeg malog momka se sastoji od hitova poput:

"Ja ne volim ljude te"

Ref: "Ja ne volim ljude te, koje vole HDZ, koje vole Hadezeeeeee...."

Mislim ne volim ni ja, jebo ga, ali isto ne bi napisao pjesmu o njima.

"Šta ti bi" u duetu s Nadom Obrlić ili kako god već

Kada sam vidio ovaj spot, susjedi su mi kucali na vrat (najozbiljnije) misleći kako ću imati infarkt. Nekontrolirano sam se smijao pola sata pušteći stvar ponovno i ponovno i ponovno...

Uglavnom, u spotu je u igri računalna animacija u kojoj momak stoji na lebdećem komadu zemlje koji putuje kroz neku plavu crvotočinu dok pokraj njega lete harmonike, violine, note. Kako se radi o vrhunskom umjetničkom djelu, zaključio sam da ovo rade i s razlogom, naime, note i instrumenti koji lete u govnaste vakume dubokog svemira predstavljaju totalan nemar pisca za ikakvu glazbenu formu, za pravilnosti te za dobar ukus.

Isto tako mogu simbolizirati zlostavljanje instrumenata i glazbe, što mali Baja i radi. Glazba, ne da je narodnjak, nego je fucking ultra turbo nabrijan superduper mlažnjački Energija raketa narodnjak. Ritam na bubnjevima me podsjeća na neku Grind Core stvar. Ozbiljno.

Nadalje, najviše mi se pozornost skreće na njegove crvene sunčane naočale.

Nevenu Ciganoviću, obraduj se!

Sada ako očekujete neki dubokoumni komentar, e pa jebite se, nećete je dobiti. Ne možeš primjeniti razum tamo gdje ga nema.

Whatever! (izrečeno u feminiziranom tonu i hodjaući kao manekenka)

________________________________________


Neki dan čitam Jutarnji u ispijući kafu i listam tv prilog. I naletim na fotografiju Nevena Ciganovića na nekoj premijeri ili što god već.

Majke mi Božje, izgleda kao da ga je netko upravo progurao u onaj stroj u policijskoj upravi koji plasticira tvoju buduću osobnu kartu. Bojim se što bi bilo da neki avionski pilot ugleda njegovo bještavilo i odluči spustiti avion u njegov stan, zamjenjujući ga sa avionskom pistom.

Lik je fakat pretjerao. Toliko je puta čovjek bio na plastičnoj kirurgiji da mu brada ne može narasti. Brada mu je gusta kao crnogorične šume saharske pustinje.

Evo, ja sam osoba koja nema homoseksualne sklonosti, ali ako čovjek nastavi ovim korakom i ubrzo si ugradi sise i obrije ono malo brade što ima, bojim se da će mi se početi dići na njega.

Bogare ti, čudnog li svijeta!

Later...
- 03:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

to baldly go...

Ako ste ikad malo pročešljali linkove na desnoj strani, vjerojatno ste vidjeli, ne da sam fan Zvjezdanih Staza, već da sam potpuni jebeni fanatik.

Zato, ako ne volite Star Trek, preskočte ovaj post.

Surfam ti ja i ja kada naletim na "popis" najboljih episoda ST-a, koji je, u najmanju ruku smiješan, kako većina epizoda na njemu su one u kojima se samo bori, ili ona sa lezbijskim poljubcima itd... Totalna nerdovska izdrkotina. Zato sam sastavio svoj popis, biatch!

Da počnemo:

The Original Series:

"The City on the Edge of Forever"
McCoy bude slučajno bačen u 20 stoljeće tik pred Drugi Svjetski Rat, Kirk ga slijedi kako bi ga vratio u svoje vrijeme tj. u 23. stoljeće, no tamo se zaljubi u gospođu koju je spasio od jurećeg auta. Ustanovi se, naime, da je ta žena, koja je zapravo trebala poginuti, organizirala pokret za nesvrstanost SAD-a u II svjetskom ratu, te da njenim spašavanjem su omogućili Hitleru da izvrši invaziju na SAD i uništi vremenski tijek, pa tako i Ujedinjenu Federaciju Planeta. Iako je zaljubljen u nju, Kirk zna da ona mora umrijeti...

Bez komentara, nisam shvaćao kako netko može biti zaljubljenik Zvjezdanih dok nisam pogledao ovu epizodu. Klasika.

"The Trouble With Tribbles"

Kada idu u posjet svemirskoj posati K-7, posada U.S.S Enterprise-a otkriju da je u posjet došao Klingonski razarač, čija je posada na odmoru. Njihova misija je sačuvati posebno genetsko modificirano žito namjenjeno Federacijskoj koloniji, no planove im može zamršiti Klingonski agent i mala, čudnovata bića koja svi obožavaju...

Ovo je definitivno najdebilnija epizoda koju ću ovdje navesti. Mislim, nekoć je bila komična, no danas je itakako zastarjela, ali sam je naveo samo zbog scene tuče. Fun.

"Day of the Dove"

Čudan stroj izaziva sukob između klingonaca koji su se našli na Enterprajzu i ljudske posade. Dok je stroj preuzeo kontrolu nad brodom koji juri nezamislivim brzinama prema drugoj galaksiji, ljudi i klingonci se bore, samo da bi na njihovo čuđenje, mrtvi poginuli u njihovom sukobu svako malo oživjeli...

Epizoda koja ilustrira svu uzaludnost oružanog sukoba kao takvog, ali i iracionalnost mržnje od koje uvijek profitira netko treći. Najjača mi je izjava klingonca na kraju epizode:

- "Samo se budala bori u gorećoj kući!"

"Let That Be Your Last Battlefield"

Na Enterprajz dolaze posljednja dva primjerka humoidne vrste. Lica su im crno-bijela, s tim da je jednome bijela boja na lijevoj strani a drugom na desnoj strani. Na privid su složno, no njihova međusobna mržnja ubrzo izlazi na vidjelo.

Najbolja episoda, uz jedne DS9-a koju sam također uvrstio, koja se bavi rasizmom i njenom glupošću. Najdojmljivija mi je zadnja scena u kojoj se jedan od njih teleportira nazad na njihov planet, koji nema atmosferu zbog nuklearnog rata, i drugi odmah za njim kako bi ga ubio.

The Next Generation:

"The Inner Light"

Enterprajz susreće sondu koja je posljednji testament civilizacije uništene kada im se zvijezda pretvorila u supernovu. Sonda uspostavi kontakt s Picardovim umom, i dok taj kontakt traje samo 25 minuta, on zapravo proživljava jedan cijeli život. Nakon, ljubavi, djece i unučadi, sonda prekine vezu s Picardom i priopći mu neka neka nikad ne zaboravi ljude koji su sačinjavali njegov život na toj planeti, jer su bili stvarni prije 3000 godina. Jedina uspomena na njih koju ima je mala frula koju je u drugom životu dobio na dar i koja se nalazila u sondi...

Jedna od najdirljivijih epizoda. Ikada. Točka.

"Darmok"

Kada Enterprajz uspostavi prvi kontakt sa Tamarancima, ni ne slute da će se Picard i Tamaranski kapetan naći u situaciji u kojoj moraju zajedno ubiti nevidljivu zvijer na pustom planetu. Iako Univerzalni Prevoditelj (tm) može prevesti svaku rijeć Tamaranskog kapetana, ne mogu se razumijeti kako je njihov jezik sažet metaforima koje se odnose na njihovu bogatu povijest. no ako žele preživjeti morati će komunicirati...

Epizoda koja na najbolji način oslikava ideale Zvjezdanih Staza a to su komunikacija, suradnja, prijateljstvo. Mora se ovdje pohvaliti glumu Patrick Stewarta koji, vidno potresen gubitkom prijatelja, mora reći Tamarancima o pogibju svoga kapetana. Njihova borba je oslikana u metaforu kojju će Tamarnci korisiti u svakodnevnom govoru: Picard i Dathon na El Adrelu (Smrt druga).

Nastaviti ću kasnije.

Later...
- 20:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2006.

Narodna Mošnja

Čudo je to pravo.

Nikad nisam shvačao zašto se tolika buka diže oko Nove Godine. Ovako bi to inače izgledalo u srednjoj školi:

Skupi se nas desetak i kažemo početkom 12. mjeseca - "Pa, jebo ga, ajmo nešto organizirati!" Zatim tražimo prostor tjedan dana, zatim ga nađemo samo da bi nas deset dana kasnije sjebao ili susjed, ili malo dijete istog susjeda, ili majka momka čiji je prostor ili rezidenti susjedne zgrade, itd... Kad bi napokon našli prostor ostalo bi tjedan dana do nove. To je tjedan dana da zoveš ljude koji več imaju druge planove, tjedan dana da skupiš paru za piće i hranu koju nitko neće dati zato što im jedno piće nije po volji, tjedan dana ozvučiš, kako često se razglas sredi točno dva sata prije...

I na kraju bi uvijek bilo ovako: svi bi bili pijani do 23 i 30, muzika bi bila ok i atmosfera dobra, zatim bi došao ponoć, svi bi zakomili i netko bi preuzeo komjuter da pusti svoju muziku... Kako ta muzika česot nije po ukusu 99% ostalih se oni koji nisu previše pijani razbježe ili su prepijana da priseru i zatim - mrtvilo.

Inače danas izbjegavam masovna okupljanja zato što su uvijek prikrade jedan kreten kojim je cilj ostalima sjebati zabavu, i barem jedan koji će stvoriti sapunicu, za koju sam jednostavno prestar. No, ove godine sam odlučio, prvenstveno zbog inzistiranja dobrog prijatelja pridružiti se derneku kakvog sam opisao.

I, stvarno, ništa se promijenilo nije.

Poanta: pametnim ljudima ne treba izlika da se opiju. Lijepo ušeću u najbližu birtiju, naruče duplu lozu i tako redaju jednu za drugom dokle ne vode ljubav sa školjkom u kurvaluku. Drugi ljudi nisu toliko spontani. Njima treba izlika.

Ali tješu se i jedni i drugi. Nismo mi pijanci. Nismo mi ovisnici.

Ma, što se mi tješimo: mi smo jebene pijandure!

Ako ne možeš se zabaviti bez pola boce vina u sebi, ti si ovisan. Ako se ne osječaš ugodno u društvu drugih bez poremećaje ravnoteže, ti si ovisan. Koja je razlika između opijanja ponedjeljkom, i opijanja nedjeljom?

Nikakva.

Ne volim piti. Ne volim kada nemam kontrolu nad sobom, i u zadnje vrijeme moja tolerancija prema alkoholu prestaje s čašom vina ili s jednom pivom. Davno sam shvatio da ako več imam sukobe sam sa sobom, alkohol ih neće riješavati. Samo će ih pogoršati.

Najgori osječaj na svijetu je kada se dižeš ujutro, i ne možeš se sjetiti što si sve radio. "Uh, jebate, možda sam nekog uvrijedio!" "Uh, jebate, moža sam nekog povrijedio!"

Možda večina ljudi koji čitaju moj blog misle da sam protiv svakog oblika običaja na planeti. Da budem iskren, ja ne bi se protivio sujedovanju u smislenim običajima, koji imaju nedvosmisleno značanje i koje su u skladu s mojim vjerovanjima.

Ovako, mislim da NAŠI običaji su za kurac. Isto tako i Nova Godina.

Čudno, ali kad pogledam narodne običaje Japanaca, Kineza, Aboridžina, Indijaca, Arapa... sve to ima nekakvog dubljeg značenja i nekakvog smisla. Ja se ne sječam narodnog običaja u nas koji se NE svodi na opijanje. Fešte, vjenčanja, dani raznih svetaca, pjevanje huškačkih pjesama za logorskom vatrom s bocom nečega u ruci... Naša kultura prema njihovim izgleda prazna, bez nekih utemeljenih vrijednosti, s jednim površnim prividom zajedništva.

Sve je to za kurac.

Ali što tu možemo?

Sišimo Motiku!

Later...
- 17:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.12.2005.

seljačka zbuna

Susjedi me bude u tri pičke materine. Jada ti.

And now for something completely different...

Neću večeras pisati o Anti Gotovini jer mi ga fakat pun kurac, i njega i idiota tipa naših prijatelja iz Škole za Djecu s Posebnim Potrebama "Siniša Vuco" - Rijeka.

Naime, susjedi me bude, i to je materijal za post. Ne ću (hehe...) im jebati mater, jer, jebiga, još nije kućni red. Ne ljuti me što su me probudili. Već kako su me probudili:

"Da ljubav prenosiš,
Zašto krio si?
Džabe sam jutros
ja oprala čaše iz koje pio si..."


a zatim...

"A tebe nema, nema, nema, nema,
I ja se pravim sad pred svima,
kao da te svuda imaaaaaaaa...."


Sada, susjedi su mi neki brucoši, vjerojatno s promati ili difa, koji vječito drže tulume za vrijeme radnog tjedna na kojima bude sve ljude u radijusu pet kilometara. Da stvar bude još i gora, jedan nema metar i lamnicu, ima kosu oblajhanu u bijelo (da, bijelo) i kad se obuče izgleda kao prometni semafor.

Drugi izgleda kao onaj retardirani lik koji vodi vijesti na Novoj tv.

Jadna zemljo, tko te gazi.

Čudno kako ako poslušaš neku narodnjačku pjesmu, već znaš stihove i refren. I ne samo da ih znaš, već ih ne možeš izvaditi iz fucking jebene glave sljedećih par dana. A ovo mi se događa često. Već sam ih par puto opomenuo, nakon čega se glazba stišala, da bi za par dana bilo isto.

Čitao sam nekidan intervju s Rambom Amadeusom u Jutranjem listu te citiram:

"Folk, pa folk je narod, a turbo je sustav izgaranja goriva ubrizgavanjem u motor, znači izgaranje. Pa bi zbog logičkog sljeda zaključili kako je turbo folk izgaranje naroda."

Ne mogu da se suzdržim priloga jednoj "lifestajl" emisiji na kojoj su posjetili koncert Duška Kuliša nakon čega su razgovarali s par krezubih posjetitelja. Na to, jedan je izjavio "pa to je iskrena glazba, ta te glazba dira u dušu..."

E, ne moj prijatelju s mnogo karijesa, ta glazba koristi jebene molske ljestvice koje te doslovno iritiraju. Da, iritiraju. Ljudi na narodnjačkim skupovima ne razbijaju čaše, tuku se, i čapaju mlade djevojke za guzicu zato što uživaju u glazbi. Već zato što ih glazba nervira. Ali oni to vole, zar ne?

Meni je glazba strast. Ne svirim niti jedan instrument, niti imam talenta za to, već obožavam slušati glazbu, ali ne bilo koju. Obožavam glazbu koja me stavlja na kušnju, čiji tekstovi su toliko apstraktni ili duhoviti ili jednostavno promišljeni da sam primoren slušati isti stih ponovno i ponovno diviti se njenoj genijalnosti. Obožavam melodioznost. Obožava kako određene melodije te baš pogode u savršenim trenutcima npr. idem kući s faksa kada se gusta magla spusti, 21 je sat, mrak je i minus 2. Nema duše na ulici i jedino društvo mi pravi žutkasti sjaj uličnih svjetiljki. Dok mi u ušima zgromi uvod u High Hopes Pink Floyda (znate, ona zvona pa dionica na klaviru). I ja se naježim. Stvarno nenadjebivo.

Ja vjerujem da je ljude najlakše prosuditi prema glazbu koju slušaju, jerbo to je nešto s čim se ti indentificiraš, soundtrack tvog života, . Tako većina ljude koju sam upoznao koji slušaju hip hop fakat glume glumu, ljudi koji slušaju tehno je iznimno teško shvatiti, čudljivi su i hiroviti; ljudi koji slušaju jazz su iznimno sabrani i smireni ali duhoviti, oni koji slušaju metal su ili toliko jebeno zadrti i glupi da boli ili su toliko ugodni, prirodni i duhoviti da ne možeš vjerovati. A narodnjačka populacija je idiotska.

Jednom sam hodao, i to ne toliko davno, s curom koja je zdušno uživala u narodnjacima. (Jebiga, imam i ja pravo na pogrešku) Nakon dva mjeseca mi je, onako sasvim suptilno i neprimjetno, prosljedila jedno pitanje: "Možeš li mi obećati da ćemo biti zauvjek skupa?"

A, jebo ga, što ću sad?

Evo, odlučio sam joj biti iskren i odgovorio joj: "Slušaj, mi smo skupa tek dva mjeseca. Mi se još nismo skroz ni upoznali. Ne mogu ti ja obećavati vjećnu ljubav kad ne znam kako češ ti ni kako ću se ja osjećati za mjesec, dva, godinu, nije bitno. Može me grom ubiti, može tebe vlak zgaziti; ono što je najbitnije je to što smo mi tu sada, i da se osjećamo kako se osjećamo sada, pa budimo tu sada. Nemojmo se zamarati onim što će biti. Ako je ono među nama dovoljno jako da preživi ono što dolazi onda će nečega biti. Ako nije, neće."

Naravno, kako je inače i slučaj sa mnom, ovaj apel nije naišao na plodno tlo.

"Ti mene ne voliš, ja sam tebi samo privremena, ti češ mene ostaviti, (plač malog djeteta)"

Naravno, ja sam proklinjao sve živo, prvo zatim što sam se razočarao u nju; stvarno sam mislio da je pametnija a i zato što sam sebe uopće upustio u to jebeno sranje. Jebiga trebao sam biti pametniji.

Sada ću odgovoriti na prethodno postavljeno pitanje, dakle, oni užiuvaju u tome, zar ne?

Pa da, oni uživaju u tome zato što se tu ne treba misliti. Sve je ili ti si mene ostavio, ja patim; ti si mene ostavio, ja te mrzim; ti si mene ostavila, ja patim itd.

Nema tu sivila, nema tu sredine, sve je ljubav-mržnja, crno-bijelo.

Najlakše je kad ne moraš misliti, zar ne? Tada i ne moraš neki pretjerani trud uložiti, već uložiti sve svoje osjećaje na slijepo u neku osobu. I kada te ta osoba razočara tako možeš pjevati ove idiotske pjesme i postati ciničan, mrzovoljan i vječito skeptičan i zloban. Jer se to događa kada te netko povrijedi.

I prepuštaš se iskonskim strastima, one su jednako jednostavne poput ljubavi koja je opisana u takvim pjesmama. I jednostavno je dobro. Zašto bi imali vezu koja je utemeljena na stvarnoj srodnosti, stvarnoj privrženosti i uzajamnom razumijevanju? Pa možemo jebati dok nam otac ne kaže da nađemo ženu. Onda ćemo jebati samo jednu i žaliti što ne jebemo druge. I, naravno, podrediti ženu sebi i djecu pretvoriti u jebene luđake.

I onda opet za dvadeset godina, lomljene čaša, lomljene glava, gorenje naroda.

Kladim se da staviš Mahatmu Ghandija usred narodnjačkog tuluma bi se pretvorio u agresivnog luđaka.

Znate narodnjaci me strašno podsjećaju na onaj stroj iz Orwellove 1984.-e koja je stvarale pjesme kojima je bio cilj sustavno oglupljivanje naroda. Kako je išla ona pjesma, čekaj, samo da se sjetim. Ah, da:

"Under the spreading chestnut tree
I sold you and you sold me..."


Later...
- 23:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 20.12.2005.

Na zubu pameti

Meni nekad bude jako dosadno.

Da ste se ikada pitali kako bi izgledao razgovor s zidom, kad bi mogao složiti polusmislene rečenice? Naravno, svi znamo da zidovi nisu pretjerano pametni, ograničavaju naš životni prostor te nas odvajaju od našeg prirodnog staništa. Ne, ne pričam o prirodi već o zidu između WC-a i šanka koji je neki krezubi retarduša prorupio vlastitom šakom.

No, ako se želite uvjeriti u to da su zidovi neinteligentni - čitajte dalje kada ću ljude nasumice vrijeđati!!

Ovo su komentai koji su mi ostavljeni na post o našem šjor Anti:

Benjo 18.12.2005. u 00:56 kaže:

Ovako,kao prvo JEBEM TI MATER ČETNIČKU,kao drugo što ti budalo jedna glupa znaš što je domovinski rat???ti si jedno obično četničko smeče,ako si takva faca što ne odeš u Senj ili Zadar i to rečeš???zato što te strah jer si hrabar samo preko neta,u Senju bi ti moji frendovi odmah glavu iščupali!!!!a ti anarhistu gore i tebi majku jebem,šta ti imaš srat o domovinskom ratu????SVIMA VAM MAJKU JEBEM PO SRED PIČKE!!!!!!!

h3llbent (skužite kako sam podebljao vlastito ime jerbo sam jako umišljen danas) kaže:

A, slino od ovce bijedni, ja kao prvo, jesam iz Zadra, i da čitaš moj blog bi to znao, i da, ja to govorim na glas i u Zadru i u Zagrebu. I kao drugo, što ti znaš o jebenom domovinskom ratu; ja sam bio svjesno biće dok se domovinski rat događao, dok si ti bio u jebenim pelenama.

Kao treće, ja nisam četnik, niti Srbin (pojam koji uopće ne smatram uvredljivim), ja sam Hrvat, samo što za razliku od tebe, ja se ne tučem u prsa kada netko spominje moje Hrvatstvo. Da si čitao moj predzadnji post a ne iskaljivao svoje frustracije uzrokovane nejebicom i nedostatkom čvrstog oslonca u životu, ti bi uvidio da je moje Hrvatstvo malo drugačije od tvojeg.

Čudo, čim imaš različito mišljenje od ostalih, automatski si proglašen četnikom... Ali, jebiga, ne mogu tražiti od tebe, jebenog đaka ekonomske škole gdje s upisuju najveći debili, narkomani i necivilizirani huligani i uz to u jebenoj selendri poput Crikvenice da razumiješ mene, studenta, gimnazijalca, s iznadprosječnim IQ-om (dokazano), koji je živio na tri kontinenta, i sa jednom knjigom iza sebe i tik pred diplome.

Pozdrav i sve najbolje tebi i tvojim voljenima za Božić i Novu Godinu.


Benjo 19.12.2005. u 21:43 kaže:

Ma šta sereš,konju debilni,štreberu glupi,ti imaš knjigu,što si pisao???doživljaje pušenja kurca Ivici Račanu????

h3llbent kaže:

TOOOOOOO!!!!! To burke!!! Jebate, pa nasmijao si me! Tvoje uvrede me tako podsjećaju na nešto što bi ja rekao kad bi imao 15 godina. Ajme, ta nostalgija za mladošću...

Vidiš burke, ja tvoje komentare na mom blogu ne brišem (evo, ćak su mi tema jednog posta!), jer me užasno nasmijavaju, a pokazuju ljudima koji su slučajno zalutali, ili koji pak povremeno čitaju moj blog, a takvih je malo, pravi odraz tvoje inteligencije.

CURE, ALKOHOL,NOVAC, SEX, DIVLJANJE S AUTIMA I DOBRE AUTE!!!!! (Opis njegovog bloga, btw.) Wow!!! Uopće nisi površna osoba!!! Pa ti si jako intelektualan, za razliku od mene!!! (Ako nisi primjetio, volim sarkazam, nadam se da imaš tu riječ u svojem ograničenom vokabularu)


Note bene, nisam pisao, već prevodio, jer fakat znam 4 jezika, bitch.

Da li ću tu stati? E, neću. Sada ću komentirati neke druge komentare koji su mi pristigli.

KIRCI-ARMADA 09.12.2005. u 02:32 kaže:

AJDE SRBINE JEDAN GONI SE NA ISTOK MATER TI JEBEN TI ĆEŠ MENI GOVORITI KO JE ANTE GOTOVINA HEROJ SVIH HRVATA

Hehehe...

Što fali istoku? A slušaj, nisam ja nikome govorio što je Ante Gotovina, već ono što se govorka kao javna tajna. Burke, ako želiš me uvrijediti, pozovi me u svoje selo.

E to će me naljutiti.

Gotovinarka 10.12.2005. u 00:05 kaže:

MRŠ SRBE JEDAN JEBO TI BOG MATER KURVU SRBE JEDAN ĆEŠ TI SRAT TKO JE ANTE GOTOVINA!!!ANTE JE NAJBOLJI ČOVJEK SVIH VREMENA,BOLJI OD ALBERTA EINSTEINA I GOTOVINU SE PAMTI PO DOBRIM DJELIMA!!!MRŠ!!!CRKO DABOGDA NA LOMAČI!!!

Sada, jeste li ovu pročitali? Pa jeste? Sada, ako se jo pitate, da li je to mogao itko reći, ponoviti ću još jednom:

ANTE JE NAJBOLJI ČOVJEK SVIH VREMENA,BOLJI OD ALBERTA EINSTEINA

No comment.

Sada ću prestati jer postaju samo gluplji i neoriginalniji. BTW, taj zadnji me stvarno iscrpio.

Poanta - čudo je kako nekome možeš oprati mozak. Da bude bijel poput poslije pranja Tix Tideom s novom Ultra White Formulom (tm)!

Stvar koja me najviše začuđuje iz ovog cijelog đumbusa s Gotovinom jest to da su ljudi reagirali kao da njegovo uhićenje uopće nisu očekivali. Ja čujem po pričama kako je večina ljudi povjerala pričama kako je on bio superheroj koji je sam sa svojim zavodničkim šarmom porazio vojsku SAO Krajine.

Fuckin' 'Ell!

Ovdje sam uvidio nešto - u svakoj populaciji postoji masa. Ona nije niti dobra niti loša već samo je, i toliko je neobrazovana i neupućena i bijedna u svojoj svakodnevnici u stvarno stanje stvari da će progutati svaki kurac koji im se servira na pladnju, najbitnije je to da ne moraju razmišljati, jar ako se to dogodi, apaurini i andoli u državi budu rasprodani.

Čudno, ali nisam još upoznao osobu koja podupire Antu Gotovina a da nije izvanredno neinteligentna ili toliko jebeno frustrirana i iskompleksirana da ne bi znala što sa sobom. I takvi ljudi su ono isti koji svoje vrijeme provode recitirajući mantre svojim biskupima, o kojima sam već pričao, nadajući se kako će ih to pretvoriti u dobre osobe. Čudno, ali su oni isti ljudi koji bi sjebali druge ljudi i smijali se njihovo nesreći.

Ali, naravno, vi to znate.

Kako je ta masa 2000. godine proklinjala desnicu i sve što su napravili ovoj sirotoj zemlji, isto tako danas nasjedaju na priće istih ljudi koje su proklinjali. O optužnici neću ništa raći, jer će se ona morati dokazati na sudu, a svaka je osoba nevina dok joj se ne dokaže suprotno. Ali reći ću ovo o Anti Gotovini:

MA LJUDI MOJI, ON JE SAMO LJUDSKO BIĆE!!!

Njegova govna jednako smrde kao moja i tvoja.

Da on nije bilo na čelu svojih postrojbi, bio bi netko drugi. A taj netko drugi bi možda bio neuspješniji, a možda i uspješniji, ali činjenica stoji da je u trenutku Oluje SAO Krajina bila toliko iscrpljana izolacijom, sankcijama, korupcijom, kriminalom, nedostatkom deviza, da bi ju Hrvatske porazila bez obzira tko je bio na čelu vojske.

Ako netko traži Heroje, neka ih traži u braniteljima koji nisu tražili ništa, koji nisu kršili ratna pravila i borili se časno, samo da bi krvarili i na kraju bivali ostavljeni od države koji su pomogli stvoriti. Danas večina njih nema posla, nema perspektive, pati od PTSP-a i moraju uzdržavati svoje obitelji, a mnogi njih izlaz pronalaze u samoubojstvu.

Oni su Heroji, a ne neki General koji se skrivao od suda koji je nepristran i pravedan, i to u hotelima od 5 zvjezdica u kojima je jebavao najboljke koke i smijao se vama budalama.

Njemo je lijepo bilo.

Dakako, sada smo ustanovili da 63% građane Hrvatske spadaju u tu masu. To je ista masa koja je bila protiv ulaska u EU, tj., dok nam se nisu otvorili pregovori kada su zdušno prigrlili sve što je europsko.

Nadam se da ostalih 37% razmišljaju svojim glavama.

Poanta 2 - nemoj se nikada svađati s budalom. Uvijek će te dovući na svoju razinu, a kada to učini, onda će te potući svojim dugogodišnjim iskustvom.

Later...
- 00:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 16.12.2005.

dijalog sa zidom iliti jetra u bunaru

Pusica!! cmok, cmok cmok!!

Prije nego što pređem na temu, moram spomenti da mi se danas desila katastrofa. Naime, kreteni koji kontroliraju tijek informacija u moje domačinstvo (čitaj: kabelska televizija) odlučila mi je promjeniti sve jebene programe, tako da više ni ne znam što imam, a što nemam. Pa sada tako hvatam Z1, RT Srbije, neki bosanski kanal... Ali to nije spomenuta katastrofa.

Dok sam surfao netom, pustim TV da svira u daljini da ubije ovu smrtonosnu tišinu u stanu. Kada počne treštiti glas:

"Tko je ta, Sexy Chica,
Ako pitaš, ona mi se sviđa..."


Zatim krv iz nosa, iskočile vene, čubanje kose... sve tipične pojave vezane uz visoki krvni tlak. Ali to je samo prije nego što sam pogledao spot te iste pjesme.

Pjevač se zove Deen. Iz Bih je. Treba ga strijeljati. Majke mi, ja idem u Sarajevo samo da ga nađem i dobro prebijem kao pečku.

Dok pjesma sustavno oglupljuje, Deen truje moj vid neviđenim kičom i sunčanim naočalima zbog kojeg izgleda kao hibrid muhe i tovara. I uz to dodajmo silikonske grudi, odjeća zbog koje cure izgledaju kao prometni policajci (naime, svijetle u mraku) i on se prsi s majicom na McDonalds. Da, McDonalds.

Jebote.

Toliko je iritantan da mu se čak smijati ne mogu. Ako je tko zainteresiran za put u sarajevo, nek mi se javi.

_________________________________


Ne može se od njega pobjeći. On će se pojaviti ispod svakog kamena. Iza svakog zastora. Njegov miris je u zraku. Njegov glas u svakom kokotanju ptica. I ne, ne radi se o Đizesu.

Ne znam ja, ali meni se čini kao da su komunisti ubili krivog Andriju Hembranga!

Naime, ako je vaše prebivalište iza večeg kamena zadnjih par dana, onda ne znate da je naš Andro krenuo u križarski rat! I to protiv najveće opasnosti koja prijeti Hrvatskoj državi. Nije siromaštvo. Nije populizam. Nije čak ni primitivizam.

On ratuje protiv činjenica.

Naravno, Latinica prošlog ponedjeljka koja se bavila pitanjem Tuđmanove ostavštine je bila pristrana i to malo preagresivno, ali ne pretjerano više od prosjeka. Ali zato Andrija, kojemu ne smeta da glavnu emisiju javnog foruma u 'Rvatskoj vodi aktivna članica HDZ-a (pusica Hloverka!), očito smeta kada se netko usudi prigovoriti protiv samih temelja na kojima počiva njegova stranka.

Između tih temelja, naravno, mjesto zauzima i stvaranje hrvatske države. Ali to stvaranje podrazumijeva ekstramna ksenofobičnost kojim su nas pumpali do 2000., podrazumijeva i stvaranje 200 najprivilegiranijih obitelji koji su trebali koriji sudbine, nama malim ljudima. To podrazumijeva i upletanost s jednim drugim ratom, koji samo po sebi nije bilo neopravdano, već s namjerom podjele jedne suverene države na sfere interesa. I to između Hrvatske i države kojima je vladao autoritativni diktator (od kojeg naš Franjo nije bio daleko). To podrazumijeva i brojne nestanke građana koji su imali kriva krvna zrnca, iako ti građani su često odlučili ostati u Hrvatskoj i prigrliti njen ustavni poredak. To podrazumijeva i brojne ustašoidne istupe ljude istih ustašoidnih orijentacija koji su bili, surprise, surprise, itekako bliski "ocu domovine". Lista ide u beskonačnost.

Što je ovdje čudno jest to da se HDZ usudio prigovoriti financijskom financiranju HRT-a. Nemojmo zaboraviti da do prije 5 godina, HTV bi propao da nije bilo novca iz državnog proračuna (godišnji gubici od 40 mil. kn.), a danas funkcionira sa pozamašnim dobitkom, dok država, točnije ministarstvo koje je on vodio je toliko trošio novac na nepotističke hirova da je počelo ličiti na Ministarstvo Smiješnih Hodova iz istoimenog skeča Monty Pythona.

Prigovaraju HTV-u za pristranost, dok u isto vrijeme, dok je na čelu stanovite institucije bio HDZovski pizdolizac Obrad Kosovac (koji današ uređuje TV kalendar) za vrijeme izbora u udarnim terminima emitiralo "emisija pod posebnim pokroviteljstvom" u kojem su prikazivali krezubu HDZovu biračku masu na skupovima kako kliče u čast ustaškim koljačima. Naravno, ovo je bilo kršenje izbornog zakona, u kojemu se politička propaganda morala emitirati u obliku kratkih spotova za vrijeme pauze koji su bili posebno isticani kao politički blokovi.

Naravo, tu pribrojima napad na ženu Ivice "govorna mana" Račana za nešto što nije uopće bilo u okvirima Hrvatske. I to, (iznenađenje!), dan nakon što je uhićen Gotovina.

Ako su to prave vrijednosti HDZa, na što je Denis Latin pokušao ukazati, onda sam ja za, kako Anđo kaže, povratak patriotizma na televiziju.

Pod uvjetom da je ta televizija RT Kazakhstan ili RT Mozambiqua.

Later...
- 03:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 10.12.2005.

mozak na salatu

Pusica!

Prijetnje smrću su zakon! Tko ne voli prijetnje smrću? Ja volim prijetnje smrću!

"Ante Gotovina je bolji čovjek od Einsteina!" - Evo, stari, to govori dovoljno o tebi i o tvojoj pameti, tako da komentare neću ni komentirati! Svaki čast stari, to ni ja ne bi smislio ni da sam se jako trudio! Jako, jako, jako!

Da je glupost bolna, prijatelju, ti bi bio na konstantnoj infuziji razmrvljenog apaurina.

Ajmo na posao...

Mislio sam da živim u debilnoj zemlji. Bio sam u krivu.

Ja živim u retardiranoj zemlji.

Reakcija na uhićenje Gotovine me toliko uhvatio nespremnog; imao sam stvarno niske standarde glede reakcije Hrvata na ovaj događaj, ali čini mi se da su ta očekivanja bila previsoka. Ovo je jednostvno non sense.

Stvar je u ovome, slušaj stari, niti se ja hvalim tome niti je se to vas tiče, ali ja sam Hrvat. 100% čistokrvni. I ja volim svoju zemlju, ma koliko ona stupidna bila i ma koliko me mrzila. Ali nju ne želim voljeti zato što je lijepa, što jest. Ne želim je voljeti kao prirodno raznoliku niti zbog kultunih tradicija koje su, budimo realni, debilni.

Ja želim voljeti svoju zemlju kao tolerantnu.

Ja želim voljeti svoju zemlju kao nenasilnu i razumnu.

Ja želim voljeti svoju zemlju kao ekonomski razvijenu ali i socijalno osviještenu.

Ja je želim voljeti kao obrazovanu zemlju u kojoj niču inovatori koji mijenjaju svijet.

Ja je želim voljeti kao raznoliku, u kojoj svaka osoba bez obzira na svjetonazor se može osjećati kao kod kuće.

Ja je želim voljeti kao demokratsku, pravnu državu, u kojoj svatko uživa u jednaka prava pred zakonom i čija ljudska prava ne mogu biti ugrožena zbog stavova, vjeroispovijesti, boje kože ili zbog sastava krvnih zrnaca.

Ja je želim voljeti kao zemlju koja konstruktivnim kritikama se stalno poboljšava, a ne da gleda na sebe kao nepogrešivu masu koja srlja iz jednog trenda u drugi, od kojih svaki završava katastrofalno po običaju.

Ja je želim voljeti kao primjer drugim zemljama.

Ja je takvu ne mogu voljeti jer nije takva. A idol i simbol čiste suprotnosti svega što sam naveo je Ante Gotovina. Mislim, da li je optužnica po nekim točkama apsurdna, primjerice genocidni podhvat, to je. To je glupost. Da li je kriv po ostalim točkama; gospodo, no ne znamo ni ja ni vi, već će to odrediti sud, kojoj neće presjedati Carla del Ponte kako mnogi misle.

Ali Ante Gotovina je idol svih onih koji su, da citiram jednog redovitog čitatelja mog bloga čiji blog redovito pratim, obukli nacionalni dres, jer je tako manipulirati masom i činiti što god hoće u ime nacionalnih interesa.

Problem je u ovome. Novi vijek nas je uhvatio totalno nespremnog. Ljudska bića nisu se u potpunosti navikli na čitavu gomilu informacija kojima nas osipaju svakodnevno. Da li znate primjerice, da jedno dnevno novine sadržava više informacija nego što su ljudi u srednjem vijeku primali od okoline u cijelom životu?

Život nije jednostavan, primoreni smo na niz odluka čijih posljedica nismo spremi podnijeti. Zbog tolike siline svega, zbog tempa, zbog trendova, zbog promjena više ne znamo ni tko smo ni što smo.

I zato se hvatamo za čvrsta uporišta kakva su ekstremni nacionalizam. Po doktrini nje kao takve niše se ne bi smjelo mijenjati u društvu. Tako bi mnogi ljudi htjeli, jer bi činilo život krajnje jednostavnim. Zašto mislite da ljudi u selima su obično sretniji svojim životima nego ljudi u gradovima?

Poanta u ovome svemu je ono što se od Gotovine stvolio mit o nadčovjeku koji je moralno nepogrešiv. A da je toliko moralno nepogrešiv, bi li koketirao s čovjekom koje je oteo sina svoga prijatelja. Ponavljam, OTEO SINA SVOGA PRIJATELJA? Bi li ostavio vlastitu obitelj i malodobnog sina kojeg je mogao odgajati jer da se predao bi se branio sa slobode poput Ademija, za kojeg, nadodajem, nitko ne diže glas.

A da je nevin...

Slušaj, pri Haškom sudu Hrvati broje najviše oslobođavajućih presuda. Ukupno 57%.

Eto na.

A da nije Gotovina bio general, bio bi netko drugi, koji bi isto napravio; operacija oluja bilo je mazanje očiju, ljudi dan danas ne shvaćaju kako je krajina tako lako pala s obzirom na jačinu njihovih snaga. 48 sati. Jebate, ne možeš zauzeti babindub za 48 sati! Dogovor, eto kako.

A tko je u sredini svega? Oni koji su se išli boriti i ginuti dok su moćnici trgovali njihvim sudbinama. Stvarno ih žalim, nema što.

A za vrijeme oluje su se desila sranja. I sada, netko za to mora odgovarati.

Ako vam se ne sviđa, izvedi oružanu pobunu da konačno imama pravu izliku za napuštanje ove zemlje.

Molio bi također uredništvo bloga da objavi ovo, jerbo su fakat bili jednostrani u izbor blogova koji su obrađivali ovu temu.

Later...
- 17:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.12.2005.

zimmer frei

Pusica!

Nije me bijlo, jebate, nije me bilo. Ali danas, začuđujuće, dobih nakon duge kreativne blokade, inspiraciju! Pogodi zašto! Aj, aj, plllllliiiiiiiiiizzzzzzzzz....

Znači, neredi na Markovom trgu, neredi u svakoj selendri u Hrvatskoj, neredi na blogu u kojem idioti dolaze do pravog izražaja.

I u tom neredu, ravno u sredini, jadni, jadni, bijedni ja.

Začuđujuće, gledam danas sutrašnju naslovnicu Večernjeg u kojem se navodi: "Istražitelji došli do Gotovine zbog Ivankovićeve knjige!" Ha! Znači, ako sam dobro ovo skužio, umišljenost i egoizam kranje desnice je doveo do uhićenja Gotovine! Ironije, huh?

O ovome sam već pisao, tako da ću vam samo dati svoju prognozu u sljedećih par tjedana:

- Građani diljem zemlje koji su ograničeni glede dentalne higijene (čitaj: Bezzubi) izlaze na ulice kako bi prosvjedovali. Kao prosvjed će organizirati utrku invalidskih kolica s motorima 500cca nakon čega će Mirko Čondić postati prvi pobjednik velike nagrade Hrvatske.

- Otkriti će se da je Gotovina na Kanarskom otočju proveo samo deset dana, te da se prije toga skrivao u podbradku Anto Đapića.

- U BB kuću kao novi stanar će ući Hloverka Novak-Srzić da bi održala javnu tribinu o Anti Gotovini na jedinoj emisiji u Hrvatskoj koja se gleda - Na kojoj će Matko otkriti da je davno izgubljeni sin Siniše Vuce.

- Severina Vučković, nastavljajući nizati afere i ljubavne veze s poznatim Hrvatima, će otkriti kako je zaručena za Ljubu Ćesića-Rojsa kojemu će postati osma žena i prva koja nije retardirana paraplegičarka.

- Dražen Žanko, poznati Hrvatski pjesnik i borac u domovinskom ratu će se doći u Hrvatsku iz Kanade u kojoj boravi zadnjih 30 godina kako bi opjevao na guslama:

"Moj, Ante ne bi te dao za novce,
Draži mi je tvoj kurac od kurac od ovce..."

- Branimir Glavaš će organizirati kontraprosvjed Hvidri pod nazivom - "A Što je sa mnom?"

- SDP-ovci i dalje neće imati pojma što se događa u državi.

- Michael Jackson će izraziti solidarnost s Antom Gotovinom i to izjavom: "Ja nisam dirao tu djecu, ja sam vodio ljubav s njima. Isto tako je Ante volio Srbe; nije on njih ubijao, on ih je oslobađao života."

Dolazim ponovno uskoro.

Nakako mi se čini da će nadredni tjedna dati mi dosta materijala. Pusa.

Later...
- 01:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>